Čim je položio ispit, uhvatio se za džep: Poželeo je samo da pozove MAJKU, a onda se setio BOLNE istine

Ispovijesti

Čim je položio ispit, uhvatio se za džep: Poželeo je samo da pozove MAJKU, a onda se setio BOLNE istine

Mladić je silazio niz stepenice klinike nakon položenog specijalističkog ispita, ali mu je u tom trenutku bolna činjenica pokvarila radost

Doktor Vladimir je na svom Fejsbuk nalogu objavio priču koja je raznežila i rasplakala mnoge korisnike ove društvene mreže, a da situacija bude još dirljivija, ovaj psihijatar i psihoterapeut je sa svojim pratiocima podelio i kratko razmišljanje o olakom doživljavanju života i brzini njegovog prolaska.

Naime, ovaj doktor medicine i specijalizant psihijatrije na svom Fejsbuk profilu redovno postavlja objave u kojima prepričava svoja iskustva iz svakodnevnog života. Doktor je tako sa pratiocima podelio delić razgovora sa svojim prijateljem na jedan od najvažnijih dana u njegovom životu i prepričao šta se tačno dogodilo.

– Juče razgovaram sa prijateljem koji mi objašnjava pravi rolerkoster emocija koji je iskusio pre neki dan dok je silazio niz stepenice Klinike neposredno nakon što je položio svoj specijalistički ispit, kao i kako se osećao kada je izašao ispred. Raspoložen i srećan na taj sunčani dan, moj prijatelj se uhvatio za džep i shvatio da ne može da pozove svoju majku da joj javi da je položio, kako je inače radio svaki put kad se nešto baš važno i radosno desi – napisao je doktor i potom saopštio da njegov prijatelj nije u stanju da saopšti najradosnije vesti svojoj majci, budući da je nesrećna žena, nažalost, preminula.

– Te linije nažalost još nisu uvedene. Majka nije više dostupna na ovim predelima. Čvrsto verujem da se preselila u Ložu, da se odatle sladi, da je ponosna i autentično srećna zbog njegovih uspeha – napisao je doktor i potom saopštio kakvu je pouku shvatio nakon dužeg razmišljanja:

– Razmišljam kako možda i nije problem u našim anksioznostima i samim telefonima, pa se uvek naježimo kad zazvone, sa onim zloslutnim “Šta li je sad?”. Možda je suštinski problem u manjku dobrih vesti koje saopštavamo i primamo, u manjku zahvalnosti, kao i u tome što ne koristimo tu privilegiju veću od svih što još uvek imamo koga pozvati. Ako smo kojim slučajem i dalje neviđeni srećnici da imamo i dalje prisutnog nekog našeg koji nas voli, koji će se radovati našim uspesima i biti ponasan na nas, ne vidim kako bi se ovo prolećno prepodne moglo bolje iskoristiti. A najbolja okolnost je u tome što, ako nas taj neko zaista voli, ne moramo imati apsolutno nikakav poseban uspeh, da bismo to danas uradili. Ponekad je sasvim dovoljno da se igrom slučaja zovemo baš isto kao i to ime što svetli na telefonu, dok se taj neko smeši – zaključio je doktor. (objektiv.rs)